U radu se analiziraju odredbe Haških i Hamburških pravila te novog Nacrta konvencije o prijevoznom pravu, koje govore o prijevozniku. Središnji problem ovoga rada je identitet osoba na strani broda u Pomorskom zakoniku 'de lege lata' i 'de lege ferenda'. Raspravlja se koje se osobe pojavljuju na strani broda i odgovara na pitanje u kojoj je mjeri pozitivni hrvatski propis adekvatno normirao ovaj problem. Za razumijevanje složenih odnosa između stranaka koji nastaju sklapanjem i izvršavanjem prijevoznih ugovora neophodno je poznavati pravnu prirodu i sistematizaciju ugovora. Zbog toga se u radu to posebno razmatra, ukazujući pritom na temeljne teorijske dvojbe i shvaćanja doktrine. Govori se o obvezama ipravima stranaka na strani broda, njihovoj pravnoj osobnosti, te opisuje kako sudjeluju u rizicima i koristima koji nastaju iskorištavanjem broda u funkciji prijevoza stvari. Posebno se analiziraju rješenja i novine koje se predlažu Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika u pogledu ovog problema te se osvrće i na sudsku praksu. U noveli Pomorskog zaonika pozitivnim se ocjenjuje uvođenje pojma ''prijevoznik'' kao osobe na strani broda u prijevoznom ugovoru. Time je ostvareno osuvremenjivanje Pomorskog zakonika i približavanje rješenjima iz međunarodnih unifikacijskih instrumenata. Naglašava se kako analitičke prioritete treba tražiti u trajnom praćenju kvalitete (znači adekvatnosti i prilagođenosti) normi i njihovog realnog dosega faktičkim oblicima koje stvara praksa.