Nije neuobičajeno da krcatelj sa špediterom ili brodarom sklopi ugovor o posebnim uvjetima prijevoza koji odgovaraju njegovim poslovnim potrebama. Taj ugovor potanko regulira usluge koje se pružaju i njihovu cijenu. Zakoni i međunarodne konvencije o ugovorima o prijevozu robe na takve se ugovore primjenjuju jednako kao na ostale ugovore o prijevozu. I Rotterdamska pravila predviđaju sklapanje posebnih ugovora, nazvanih količinskim ugovorima. Količinski je onaj ugovor kojim se ugovara prijevoz određene količine robe u nizu pošiljaka u dogovorenom vremenu. Novost je u Rotterdamskim pravilima da se količinskim ugovorom može isključiti primjena jednog dijela inače mandatornih odredaba o odgovornosti prijevoznika prema tim Pravilima. Isključiti se ipak ne mogu neke ključne odredbe koje reguliraju prava i obveze iz ugovora o prijevozu, na primjer ona o prijevoznikovoj primjeni dužne pažnje prije i za vrijeme putovanja da se brod osposobi i održi sposobnim za plovidbu, da ga se popuni posadom, opremom i zalihama, o krcateljevoj obvezi da pribavi određene informacije, upute i isprave, o posebnim pravilima o opasnom teretu, te o prijevoznikovom gubitku prava na ograničenje odgovornosti. Rotterdamska pravila ne dozvoljavaju da se količinski ugovor zaključi pristupanjem. Ovakvim pristupom Pravila omogućuju strankama veću slobodu ugovaranja, ali ipak štite manje i slabije krcatelje. Opasnost da prijevoznici ovu slobodu iskoriste na štetu krcatelja, koju neki ističu kao argument protiv Rotterdamskih pravila, postoji, ali nije jako izražena. Iako neki prigovori Pravilima stoje – vrlo su duga i sveobuhvatna, djelomično teško razumljiva – ipak se preporuča njihova ratifikacija. Ako Pravila u skorijoj budućnosti ne stupe na snagu, doći će do usvajanja regionalnih konvencija koje reguliraju odgovornost prijevoznika u prijevozu robe morem. Time će se onemogućiti ujednačenje pravne regulacije, povećati pravna nesigurnost i troškovi. A to nije u interesu ni krcatelja, ni prijevoznika, ni ostalih osoba uključenih u prijevozni lanac.