Rad sadržava prikaz osnovnih razloga i povijest donošenja izmjena i dopuna Međunarodne konvencije o standardima za izobrazbu, izdavanje svjedodžbi i držanje straže pomoraca, 1978. (u daljnjem tekstu STCW Konvencija, 1978.) kao i posljedica koje su iz toga proizašle. Pri tome se posebna pozornost posvećuje važnosti izmjena i dopuna s gledišta Međunarodne pomorske organizacije kao cjeline, s obzirom na nove elemente koji se prvi puta pojavljuju u jednoj međunarodnoj konvenciji. Međunarodna pomorska organizacija je prvi puta unijela u jedan svoj instrument odredbe koje obvezuju države članice na njegovu primjenu. Konačno, države članice izmijenjene STCW Konvencije iz 1978. su predmetnim pravnim instrumentom dale pravo Međunarodnoj pomorskoj organizaciji da uz pomoć eksperata sastavi popis zemalja koje su u potpunosti primijenile Konvenciju. U radu se daje kritički osvrt upravo na navedene odredbe koje s pravnog gledišta ne pružaju nikakvu mogućnost sankcioniranja loše primjene STCW Konvencije 1978., za zemlju koja se već našla na predmetnom popisu. Time se dovodi u pitanje svrha i vjerodostojnost čitavog mehanizma pa u konačnici i STCW Konvencije iz 1978. u duljem vremenskom razdoblju. Rad pokušava ukazati i na promjene koje su izmjene i dopune STCW Konvencije donijele cjelokupnom sustavu obrazovanja pomoraca i izdavanja svjedodžbi u svijetu te utjecaj svega navedenoga na opću raspoloživost pomorskog kadra.