Jedan je od najznačajnijih prediktora daljnjeg razvoja rizičnog i društveno neprihvatljivog ponašanja dob njegova prvog javljanja, a koristi se kao temelj poznate taksonomije koja razlikuje mlade s kasnim i ranim javljanjem takva ponašanja. Cilj je ovoga istraživanja bio provjeriti doprinose različitih činitelja rizika za pojavu neprihvatljivog ponašanja u skupinama mladih kod kojih je ono različito izraženo i u funkciji dobi prvoga javljanja toga ponašanja. Činitelji su rizika definirani u obiteljskim odnosima (rizičnost braće i sestara), roditeljskog ponašanja, obilježja ponašanja i doživljavanja samoga maloljetnika, obilježja vršnjačke skupine (percepcija rizičnosti vršnjaka i vršnjačkog utjecaja) te kao školski (ne)uspjeh. Istraživanje je provedeno sa 661 mladićem, učenicima završnih razreda srednjih škola u Osijeku i Zagrebu. Podijeljeni su u tri skupine: skupinu s niskom razinom društveno neprihvatljivog ponašanja (N=227), skupinu s kasnim (N=231) i skupinu s ranim javljanjem (N=203) neprihvatljivog ponašanja. Analize su pokazale da odabrani prediktori najbolje objašnjavaju društveno neprihvatljivo ponašanje u mladića kod kojih se ono rano pojavilo. Pokazali su se značajni doprinosi obilježja ponašanja i doživljavanja, osobito subskale problema mišljenja, kao i značajni doprinosi vršnjačkoga utjecaja i rizičnosti vršnjaka. Suprotno ranijim istraživanjima doživljaj roditeljskoga ponašanja slabo doprinosi objašnjenju društveno neprihvatljivog ponašanja.