Člankom 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zabranjuje se zlouporaba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na zajedničkom tržištu. Jedan od oblika zlouporabe koji se posebno teško dokazuje su predatorne cijene.U radu se pokušava naći parametre koji će biti od pomoći u razlikovanju normalnog tržišnog natjecanja gdje poduzetnici svojim boljim i kvalitetnijim proizvodima istiskuju konkurente od situacija predatornog ponašanja. Za razgraničenje prihvatljivih od nedopuštenih ponašanja koristi se tzv. AKZO test prema kojem se predatorska cijena utvrđuje analizom troškova na način da se pretpostavlja da su cijene ispod prosječnih varijabilnih predatorske. Cijene iznad prosječnih varijabilnih troškova, ali ispod prosječnih ukupnih troškova neće biti predatorske, osim ako su dio politike eliminacije konkurencije. Stoga uzima se u obzir odnos cijene i troškova, pri čemu se u određenim okolnostima nadopunjuje testom namjere. Iako se u doktrini javljaju mišljenja kako bi AKZO test trebalo kombinirati s testom nadoknade gubitka čini se kako je ipak dovoljan test temeljen na troškovima uz uzimanje u obzir strategije i ponašanja poduzetnika.